subota, 19. studenoga 2011.

Novoseljanski motivi - jedne maglovite, ali lijepe subote!

Vidjevši današnje jutro, ukrašeno već razrijeđenom jesenjom maglom, koja je noćas i jutros, na nekih minus tri, napravila prekrsne slike prirode, sa velikom znatiželjom krenuh put Novog Sela!
Stigavši u selo oko jedanaest sati, odlučih proći našim sokacima, od Tatara, do Ukrine i mosta, zatim kroz selo do Dujmića kuća, pored Mijića, svratiti u Staniće, i kroz Biliće, vratiti se u toplu sobu, na broju 129!
Sa ovih nekoliko fotografija sačinjenih danas, u subotu 19.11.2011. godine, pokušat ću vam dočarati dio toga prekrasnog prijepodnevnog ambijenta, koji se uspješno otimao sivilu i dosadi, koju hladnoća i magla tako jednostavno pretaču u ipak ''probavljive'' slike te ''naše'' nedirnute i bezbrižne prirode!




                                       I cvijetnjak je dobio novi, srebrenkasti pokrov!
 Pooranu i pšenicom zasijanu njivu, obgrlila je magla koja se pretvorila u lijepo inje koje se nahvatalo na okolnom drveću!
Odmah, preko puta je još ljepša slika! Ovdje je prikazana,  dvadeset godina ne košena i ne orana njiva, koju je ovom prilikom ''priroda posebno uljepšala''!

Ispred su dvije vrbe, a ova fotka prikazuje dvije šljive!
Dugo godina prepuštene same sebi, vremenu i majci prirodi. Ipak, još uvijek odolijevaju: vrbe su iz panja ponovno izrasle, a šljive (bjelice) su starije od 50 godina!!! 
 Ukrina, danas u subotu 19.11.2011. - snimljeno sa obale ''kod Pere''.
Prekrasno ''okićeno'' okolno drveće koje se zadnjih godina ''nekontrolirano nagomilalo'' na njenim obalama.
Od velike okolne trave i toga drveća, više se čak i ne vide sve one ružne scene od ljetošnjih ''aktivnosti ne odgovornih ekologa''
Pogled u njenu vodu sa mosta prema Jokićima!




Iako je magla smanjivala vidokrug i meni i objektivu, uz malo sreće uspio sam uhvatiti i ovo jato razigranih pataka koje su izašle na ''prijepodnevno kupanje'' izazivajući okolne ribolovce koji nisu skrivali ''razočaranje'' što nemaju i lovačke puške...
Pogled sa mosta na korito rijeke nizvodno, prema Ćosinim sedrama, otkriva svu agresivnost onih koji nemilosrdno i bez ikakve odgovornosti, od naše rijeke ''samo uzimaju''!!!
Vozeći u pravcu škole, zastadoh da ovjekovječim prekrasnu brezu, a onda proširih kadar...
Krećući se u pravcu Zborišta, preko puta kuće Alojza Dujmića ''zaustavi'' me ovaj gorostas koji prkosi svojim stasom i ''staračkom izdržljivošću'' uokviren srebrno-bijelim injem! Pitam se - do kada?
U povratku ka centru sela, prije Ivanićevih, s desne strane puta, ''izdvojila se'' ova topolica!
Nešto bliže kući Pere Mijića, skoro pa ''zimska idila''!
Svugdje pored puta vidljiv je trag ralice, koja je skidala nanose trave, zemlje, šljunka...Put se napokon ''otvorio'' u svoj svojoj širini.
Vraćajući se od Stanića prema centru sela, uočavam očišćene iako neobnovljene okućnice i obiteljske kuće, što posebno veseli jer dokazuje želju za ''obnovom i nezaboravom svoga''!
I kao nekada davno, dok sam bio osnovnoškolac, kući se vraćam Bilića sokakom i bilježim ovaj prekrasan prizor! Na kraju ove ''šetnje'' sa zadovoljstvom konstatiram: - Danas se vrijedilo provozati kroz Novo Selo!



Nema komentara: