RAZMIŠLJANJA O DANAŠNJEM N.SELU - 27.05.2012.

                   Nećete vjerovati, ali kad god se zaželim mira i tihe, smirujuće šetnje, uzmem kameru i uputim se u šetnju našim novoseljanskim sokacima. Odmarajući se od svakodnevne gradske buke i pratećih urbanih  sadržaja, ''izgradim'' si poseban štimung, koji stalno asocira na nekadašnji život, na našoj novoseljanskoj grudi. Šetajući, razmišljam o svemu vezanom za ovaj kraj. O Ukrini, o školi, o domu, o prijeratnim hrastovim šumama, o njenim raspjevanim pticama koje me  i sada pjesmom prate,  o  ledinama i sokacima, duboko ugrađenim u njedra našeg sela. Mir je to, i neponovljiva čista priroda.  Iako, uokolo sve podivljalo, tu i tamo pažljivo je održavano... Zato, prekrasno i iznenađujuće djeluje lijepo uređena okućnica, uredno pokošena trava, zeleni i veliki vrt, zasijani kukuruz, pšenica, ječam... s puno ljubavi i volje očišćene okućnice još uvijek neobnovljenih kuća! A ima zaista lijepih prizora, koji se ukažu kao oaze, na ponos odgovornih vlasnika!

                     Nezainteresirano hodam uokolo, onako bez pravog cilja, i u mislima ''izigravam pritajenog filozofa'', kojem  kroz glavu prolaze nevjerojatne misli, često asocirane nekom pjesmom, okolnim slikama osunčanog dana, ili ovovremenim osobnim aktivnostima...
Dok budem živ, vjerujem da se neću otarasiti ljepote i okusa novoseljanske mirne prirode, koju od djetinjstva nosim u srcu i duši!
I zato volim Novo Selo, i pokušavam u životu ''glumiti svijeću koja će paliti druge'', iako, iskreno to baš i ne uspijevam!
Lijepo pjeva Zvonko Bogdan: ''neki jesu blizu a daleko,
                                                    kao misli ne mogu se naći,
                                                    ... TKO TE IMA TAJ TE NEMA!''
Često se pitam, nije li to sve uzaludno,  jer postaje i meni nekada dvojbeno i nejasno: -  DA LI MOJE STALNO POKAZIVANJE SELA I ŽIVOTA, I BUĐENJE NADE KOD DRUGIH, - uopće ima smisla! 
Iskreno, bojim se da mi to ne preraste u hobi!
Opet, kada bolje razmislim, siguran sam da je to ne pokolebana ljubav prema svome i osjećaj pripadnosti nečemu dobrom i općekorisnom.
                    U nadi da ću barem kod nekih od vas, stvoriti osjećaj odgovornosti za ''svoje'', te uvjeren da se ''OD KORIJENA JOŠ UVIJEK MOŽE STVORITI STABLO'', preporučam vam nekoliko najnovih fotografija iz našeg sela, napravljenih prošlog vikenda, i ovom prilikom - ne komentiranih:
Napisao: administrator, J.Kovačević.