nedjelja, 19. lipnja 2016.

NA VAŠE TRAŽENJE (4) - SIJEKOVAC - N.SELO

               U nastavku započetog serijala, ovaj puta vam donosim nekoliko fotografija snimljenih na području Sijekovca i Novog Sela. Fotografije su snimljene 18.06.2016. godine, i preostaje mi još objaviti set fotografija iz Gornjih Močila i Luščana:

S i j e k o v a c:










Novo Selo:










četvrtak, 9. lipnja 2016.

JUTRO I UKRINA

 
Piše: J.Kovačević


              Svako ljudsko biće ponekada poželi izbjeći društvo i biti na trenutak sam, u miru i tišini, i uživati u slikama prirode koje nalazi svugdje oko sebe. 
A tamo u selu, biti sam i nije tako teško, jer mještana je malo.
Tu i tamo po neki prolaznik, na biciklu ili u automobilu...  I to je sve.
Iako ne naviknut na takav ambijent, čovjek ipak 'osjeti' svo to okruženje, i čeznutljivo i nostalgično ogleda se oko sebe, tražeći orijentire prošlosti i prateći slike krajolika.
Upijao sam svu tu napuštenu, raspojasanu i divlju, a opet lijepu prirodu onako kako sam davno naučio, - kako se krajolik doživljava: gledanjem, slušanjem i mirisima!
Da baš tako i tim redom...

             Hodajući od kuće do Ukrine, pomislih kako još nikoga nisam sreo ali i kako  sve blista od jutarnje rose i sunca, koje svugdje ostavlja nevjerojatne duge sjene!
Idući pored bivšeg Čugurova Gaja, na kratko primjetih da se ne čuje skoro ništa, kao da je sve zamrlo i pomislih: Bože, kako je  teško slušati tišinu i kako je to biti gluh i nijem?
Kako je to, ništa ne čuti a 'vidjeti' da se ipak nešto bučno oko tebe događa?
Kako je to ne moći izreći osjećaje, bilo veselje ili ljutnju?...
             Ova pitanja me na kratko udaljiše od prekrasnih jutarnjih slika, i čim se pribrah - polako nastavih dalje. Dalje do mosta i 'velike klade' na Ukrini...
Do tamo, jedan preplašen fazan i zec  u žurnom odlasku. Tek cvrkut ptica u okolnom žbunju i komarci, koji nemilice grizu tražeći svoje žrtve, i zvuk motorne pile, lijevo u pravcu Miljaka, moji su vjerni i jedini pratitelji.  
Istina, pomažu mi, da još jednom obnovim arhivu sjećanja na ono čega više tu nema. Na život sela i na njegove žitelje.


I tako, nakon skoro pola sata nađoh se na mostu, nad Ukrinom, gledajući u obrasle obale koje se pružaju do  ušća u Luščanima, i koje zelenilom okolnog drveća uokviruju nanose smeđeg šljunka, na adicama u koritu rijeke, koje je ostavila nedavna ''velika voda''. ...Nekada se već izdaleka vidjelo mjesto gdje počinje rijeka, jer do nje su rasle samo velike vrbe i jaseni praveći hladovinu kupačima, i koje su odvajale ostatak seoskog atara na kojem su bile uredne polojske njive i oranice.
Danas je sve spojeno u novoizraslu šikaru, koja se spojila od ceste do rijeke, i Ukrinu vidimo tu kod mosta, tek kada joj se istinski  približimo...
Pa ipak, njena zeleno bistra voda i okolno drveće, na momente daju prekrasne, skoro 'tekuće' slike. Kao da sve gledam na filmu, a ne odozgo sa mosta odakle promatram okolne vrbe, topolice i divlji jasen koji precizno obilježavaju njene granice.
Vidio sam ja tu, na rijeci i ono čega više nema!
Vidio sam nekoliko traktora  koji su odvozili natovareni ukrinski šljunak iz vode, teško se uspinjući do obližnjeg asvaltnog puta.
Vidio sam uredno pokošenu njivu koja je spajala stare vrbe na obali, sa njivom na kojoj je desetke parkiranih automobila! Vidio sam kako kupači igraju nogomet, i čuo sam jasnu vrisku djece koja pljuskaju po ukrinskom brzacu, dovikujući se uz zarazan smijeh, upućen hrabrom skakaču s mosta koji je u vodu ''pao kao sjekira''!...
Sjećanja naviru, kao dolazeća ukrinska voda...
 
Ali toga jutra, stvarno sam čuo zbor ptica koje su radosno cvrkutale u obližnjim krošnjama, iznad dvojice tihih ribiča koji su, skoro zamaskirani zbog komaraca,  uz cigaretu čekali svoj trofej. 
Vidio sam kako se riba baca, ali na drugoj strani mosta, suprotnom od njih dvojice. Ali koga to brine. Svi smo tu, u svom filmu i svi uživamo u onom do čega nam je stalo!
 
 

Uvijek sam se čudio ribičima, i njihovoj upornosti i spremnosti da po nekoliko sati, čučeći ili stojeći na jednom mjestu čekaju ulov, pitajući se, pecaju li oni samo da ulove ribu, ili su tu i da popiju pivo, povuku koji dim i ohlade i razbistre glavu? Po svemu sudeći, u pitanju je i riba i smirenje koje se pronađe uz rijeku i uz okolnu živu prirodu.                                          Idući prema ukrinskim brzacima kod Pere Čabraje i obližnje 'velike klade', razmišljao sam kako je voda još prilično hladna, i da se ta hladnoća mogla namirisati to jutro, gore na ribičkim čekama na obali. 
Taj ugođaj će potkrijepiti i lagani huk vode koja je zapljuskivala komade odbačenog betona, malo niže 'velike klade' i Čabrajine vikendice.
Pogled mi se zaustavi na privezanom čamcu kojega tu od skora ostavlja Brano Pavičin, odlazeći s njim u ribarenje. Oko čamca, nakupljeno naplavljeno granje i uspjenjena voda, koja se prelijeva dalje preko  obližnjeg šljunčanog nanosa. A uokolo, gledano od rijeke prema gore, na okolnom drveću vidljivi su muljavi tragovi zadnjih velikih voda koje su prohujale Ukrinom, utapajući se u obližnjoj Savi.
                  Dok tražim siguran prilaz i spuštanje do prilično nepristupačne 'velike klade', pomislih na 119 km dužine Ukrine, koja se mjeri od izvora Velike Ukrine u Lukavcu i pitam se na kojoj dužini se ja sada nalazim? Na 115-om ili 116-om kilometru?
Vjerojatno, jer ušće je svega dva-tri kilometra nizvodno!...
 
                  Sunce se lagano izdizalo nad krajolikom, i postajalo je sve toplije. Dole, na onom bijelom, u stepenice improviziranom silaznom kamenju, nakupila se lanjska trava kroz koju već raste 'neprijateljski' bagrem, odvraćaju me od pomisli da se spustim do vode.
Zato ostajem gore, pokušavajući snimiti to novoseljansko, po mnogo čemu poznato mjesto za kupanje onih odvažnijih i smjelijih kupača, ali i pogodnog mjesta za pecanje.
Skakalo se tu, u prilično duboku vodu od svuda: sa klade, sa obale, sa onog kamenja koje se nalazilo uzidano u silazni put do klade, ali i sa obližnjeg drveća!
Po nađenim ''zapisnicima'' o izvršenom izvidu Stanice milicije B.Brod, na tom mjestu se 1964. godine utopio mladi radnik Doboj puteva, koji se kupao na kladi nakon napornog i vrelog dana prilikom  asvaltiranja magistralnog puta. Tu, u blizini klade, utopio se naš mještanin Luka Kriša...
                 Iznenađen da ovaj prilaz 'velikoj kladi' zadnjih godina nitko nije ozbiljnije uredio i  koristio, gledajući u vodu sjetih se onog nekadašnjeg narodnog običaja i  priče, koja je govorila kako su nekada djevojke u želji da zaborave neprežaljenu ljubav, bacale u rijeku papirić sa imenom nesuđenog partnera koji bi voda odnijela na nepoznato i u zaborav.
Eh, koliko li je tek ovakvih papirića i priča bačeno u Ukrinu od izvora do ušća, i koliko li je tajni njena voda predala velikoj Savi?
                I dok Ukrina i dalje teče i zapljuskuje svoje obale, noseći svu svoju žal i iznenađenost nepostojanjem usputnih mjesta i njenih bivših žitelja, život ide dalje!
Na žalost. svakim danom, svakom noću, mjesecom i godinom - sve smo manje njeni Novoseljani!
 

utorak, 7. lipnja 2016.

POTPISANI UGOVORI ZA OBNOVU, IZ FAMOZNOG ''REGIONALNOG PROGRAMA''

Preuzeto sa portala: Feniks.info

01.06.2016

REGIONALNI PROGRAM: Potpisani ugovori za kuće

4-1_263412216.jpg
Ugovore je u ime donatora potpisao ministar Davor Čordaš





Jučer su u Bosanskom Brodu potpisani ugovori s kandidatima koji su prošli na natječju tzv. Regionalnog programa za zbrinjavanje izbjeglica u četri susjedne države: Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Riječ je o početku realizacije programa za prvu skupinu kandidata iz općina Derventa, Bosanski Brod i Srebrenica. Ugovore je s kandidatima potpisao ministar za izbjegle i raseljene osobe RS-a g. Davor Čordaš u nazočnosti načelinika općina Derventa i Bosanski Brod te izaslanika predsjednika RS-a. Ukupno je potpisano 40 ugovora, od čega su njih 26 za općinu Derventa, 10 za općinu Bosanski Brod a 4 za Srebenicu. 

Potpisani ugovori realizirat će se u roku od slijedeća tri mjeseca novcem dobivenim na temelju međunarodne donatorske konferencije održane 2012. Ukupna vrijednost realizacije potpisanih ugovora iznosi 1.600.000 KM, što znači da prosječno kandidati mogu računati na radove u vrijednosti do 40.000 KM i još 10-15% novca s kojim u programu sudjeluju same općine na čijem teritoriju se kandidati nalaze, a gradit će se po sistemu ključ u ruke, uključujući i postavljanje fasade. 

U regionalnom programu međunarodne instucije sudjeluju sa 100 milijuna eura, na što se još dodaje djelomično sudjelovanje domaćih institucija. Programom je u fazama predviđena izgradnja 5400 stambenih objekata, od čega bi do konca 2017. trebalo realizirati njih 1864, rekao je pred prisutnima ministar Čordaš. 

Ugovore su iz Derventske općine jučer potpisali kandidati: 

Iva Akmadžić Martinova
Marko Anušić Stipin
Ivanka Biljanović Antina
Ivan Čičak Pejin
Jure Čičak Pejin
Anica Dolibašić Antina
Slavko Karlović Jozin
Milenko Kokić Anđelkov
Sija Kozanić Alijina
Manda Lončar Andrijina
Anica Mamić Jozina
Ivan Maras Pejin
Nikola Marić Antin
Juro Marinić Šimin
Stipo Mioč Franjin
Tomislav Mišić Pejin
Anto Prgomet Jozin
Pavo Rašić Barišin
Anica Ravilić Ilijina
Anica Ravlić Ivanova
Iva Ravlić Ivanova
Stjepan Ravlić Jozin
Ana Sirovina Ilijina
Ružica Sitnik Filipova
Manda Tadić Antina i
Marinko Vučko Jozin.

Iz općine Bosanski Brod ugovore su potisali kandidati:

Ivo Barišić Lukin
Drago Blažević Petrov
Ružica Čabraja Nikina
Mara Durmiš Ivanova
Branko Dušanić Čedin
Mišo Ivanović Gojkov
Ivan Karačić Jozin
Ika Pisinger Nikolina
Ilija Zekušić Markov i
Ivo Živković Markov  

 Feniks.info