utorak, 27. lipnja 2017.

22.06.2017, ili UOČI KIRVAJA

                  Ove godine, u selu se patron župe Presv. Srce Isusovo slavio 23.06.2017. godine, i po svemu, a posebno po broju prisutnih ili bolje reći viđenih u selu, vidljivo je da se selo za tu prigodu posebno ''skockalo'' i uredilo.  Čak i naše mjesno groblje koje je i dalje uredno održavano i slovi za jedno od najurednijih i najbolje održavanih na cijelom prostoru B.Posavine, izgleda svježe i primjereno nastojanju župnika i vodstva Mjesne zajednice. Bilo je ugodno proći selom i zabilježiti nekoliko detalja, ali i čuti prijekor odgovornih kako svi još uvijek nismo izmirili godišnju naknadu za održavanje groblja.
Ovim putom, podsjećam sve Novoseljane koji do sada nisu dali prilog za održavanje groblja,  da ne zaborave na svoju obvezu na ovogodišnji  prilog, koji mogu izmiriti kod župnika Ante Stjepanovića, ili kod Damira Bilića-Đanca i Franje Dujmića. 
Uplata se može izvršiti i putom žiro-raćuna Udruge Povratnika a podatke možete vidjeti na stranici MZ Novo Selo koja se nalazi na popisu linkova ovog bloga: 













utorak, 20. lipnja 2017.

OSVRT NA TREND RASPRODAJE HRVATSKE ZEMLJE U BIH

Iz članka kolumnista Večernjeg lista, 

Prodajući zemlju u BiH Hrvati pokapaju i svoju prošlost i budućnost

Hrvati prema zemlji trebaju imati odnos poput nekih europskih naroda. Kao prema svetinji.
Neću voditi pokop onomu tko proda svoju očevinu, djedovinu, upozorio je svoje župljane u Skopaljskoj dolini (Bugojno) tamošnji svećenik.
Taj apel sam po sebi dovoljno govori o alarmantnom trendu rasprodaje hrvatske zemlje u BiH. Prodaja, koja je jednako masovna kao i odlazak, upotpunjuje tmurnu sliku opstanka hrvatskog naroda u BiH. Nju je dodatno katastrofičnom učinio zagrebački demograf prof. dr. Stjepan Šterc. Ustvrdio je kako ni 400 tisuća Hrvata ne živi danas u BiH kao stalno stanovništvo unatoč tome što statistika iz popisa 2013. govori o 550 tisuća Hrvata od oko 780 tisuća prema popisu iz 1991. Tvrdi kako će ih za desetak godina biti 350 tisuća, a za dvadesetak ispod 300 tisuća.
Profesorov crni scenarij potkrepljuju i najnoviji statistički podaci. U prvih šest mjeseci ove godine u svim većinski hrvatskim općinama broj umrlih veći je od broja rođenih. U nekima i za 30 posto. Tako će se vjerojatno nastaviti ako se ne donesu strateške odluke. A one se ne odnose samo na demografiju. Rađanje djece i ostanak u BiH posljedica su kulture življenja te ukupnih političkih, gospodarskih i drugih odnosa u društvu. Koji su potpuno demotivirajući. Nakon rata hrvatska zemlja je sve pustija. Prodaju se motivira i nametima na zapuštena imanja. Srbi su “svoja područja” gotovo etnički očistili od Hrvata. Tajni planovi bošnjačkoga radikalnog krila su da za dva, tri desetljeća Hrvate potpuno iskorijene i iz ostatka BiH. Raznim metodama već provode taj projekt. Nad najmalobrojnijim narodom u BiH vode se mirnodopski ratovi. Područja im se gospodarski osiromašuju i politički diskreditiraju.

Nije sve izgubljeno 

Previše se nevolja sručilo na jedan narod. Unatoč svemu, crnim scenarijima i negativnim trendovima, još uvijek nije sve izgubljeno. Ako bi se dogodile ustavne promjene u BiH kojima bi Hrvati osigurali političku zaštitu, to bi već bio motivirajući čimbenik za ostanak. Jednako tako treba osmisliti gospodarsku strategiju. Zajedno s Hrvatskom i ostatkom Europe treba pronalaziti proizvodne projekte. Domaći političari trebaju se mijenjati i nacionalne interese staviti ispred osobnog grabeža. Moraju znati strateški odgovoriti na demografsku depopulaciju. U sadašnjem političkom i gospodarskom ambijentu razmišlja se samo o odlasku, s kartom u jednom smjeru. Oni što su ostali sa strahom planiraju obitelj. Mladi se teško odlučuju na brak, a oni u braku sve češće biraju život bez djece. Zemlja je sve pustija i pogodnija za rasprodaju. Hrvati prema zemlji trebaju imati odnos poput nekih europskih naroda. Kao prema svetinji. Kada je prodate, onda ste pokopali i prošlost i budućnost. Zato treba, poput svećenika, krenuti u njezinu obranu. Za početak, ako se ne zna kako mlade zaustaviti u svojoj domovini i kako onima što ostaju osigurati uvjete za povećanje obitelji, može li se bar strateški sačuvati djedovinu?! Jer, i zemlja su ljudi! Smije li se ono što je u ratu krvlju sačuvano u miru izgubiti zbog novca.