MOJA POSJETA NOVOM SELU
Idem našoj lijepoj Posavini,
našoj dragoj djedovini.
Da posjetim moje selo milo.
Ali nije što je nekad bilo.
Novo Selo tužno li si sada.
Da l' postoji još neka nada?
Tražim svoj rodni dom.
Ali na mjestu nije svom.
Tužno li je mjesto to.
Kakvo li ga snađe zlo?
Nema mi više roda.
Nema više mog dobrog naroda.
Nadam se ako Bog nam dade,
da još ima neke nade.
Ljubim tebe, moje selo milo
i sve ono što je u tebi bilo.
Ima crkve i njenog zvonika.
To je uvijek bila naša dika.
Nema više dragih prolaznika.
Tišina se zavila i oko zvonika.
Podigli smo vječni dom
majci svojoj i ocu svom.
Pokoj duši nek je njima.
A i svima što su s njima
Mrak se spušta, moram ići.
Jer ja nemam gdje noćiti.
Spavaj mirno, selo drago.
Kod Ukrine opet stado':
Oj Ukrino, dobra vodo.
Ti ostaješ, a ja odo.
Moje selo, drago, milo,
u tebi je lijepo bilo.
Spavaj, spavaj, laku noć,
ja ću OPET tebi doć.
Nova zora će da svane
da zaliječi tvoje rane.
Zbogom ostaj selo milo.
I vječno se zapamtilo