Ružno je pak vidjeti obnovljeno a ne održavano, i ponovno zapušteno imanje.
A ima i takvih!
Svi koji tamo stalno odlaze, bore se sa raslinjem svih vrsta koje se nemilice širi.
Kao da Motajica sa svojih obronaka stalno spušta u plodnu Posavsku ravnicu novo korijenje ostruge i trnja, rakite, bagrema, topole, 'bratove trave' ...
Dok se vozim iz Broda prema Novom Selu, često sa čuđenjem gledam uz put: međa gdje je nikada nije bilo! Na njivi koja je ranije orana i sijana, vidim skoro šumu - gdje je nikada nije bilo, i često se i sam zapitam, kažnjava li nas to nemilosrdna Motajica za našu ne brigu, i prijeti li da se spusti sve do obala Ukrine i do samog sela.
Da li će se još i priroda iskaliti na selu i njegovoj okolini, ovisi dosta i o nama. Meni jedino preostaje da vjerujem, da će se naći i snage i vremena, ali i ljubavi prema rodnom kraju, te da ćemo svi iskoristiti sadašnje lijepo vrijeme za detaljnije ''interveniranje'' u okućnice i dio prirode koja je u njihovoj blizini.
Protekle 2011. godine, smo pokazali i dokazali, da nam je stalo do'našeg svetog novoseljanskog tla' na ponos svih Novoseljana.
Proslava stogodišnjice novoseljanske župe, kada je skoro cijelo selo primjereno uređeno i očišćeno, na ponos je svih: i onih koji tamo stalno borave i žive, i onih koji tamo redovito dolaze i čiste i uređuju svoje okućnice i mjesno groblje, ali i onih koji su daleko od Novog Sela i svesrdno pomažu da se svi tamo osjećaju ugodno i lijepo!
Zato, nemojmo dozvoliti da ponovno moramo raditi ono što smo krvavih žuljeva već uradili.
Otiđimo i obiđimo svoje, počistimo ono što je priroda ponovno preuzela svojom 'divljom i hirovitom dušom' , jer jedino tako zadržavamo nadu da ćemo se i na ljeto, imati gdje okupiti i družiti.
Jedno je Novo Selo ... tamo uz desnu obalu lijepe Ukrine, ako ne želimo to zaboraviti!!!
Nema komentara:
Objavi komentar