N.SELO 16.02.2019.

          Zima kao da posustaje, a sunce lagano osvaja novoseljanski krajolik... Tako je bilo barem jučer, 16.02.2019. godine, a kako će biti dalje, vidjet ćemo.
Kao rijetko kada, u setu snimljenih fotografija, svoje mjesto našle su i one koje zorno pokazuju propadanje i zatiranje svakog traga nekadašnjem životu u selu koje nestaje u divljem raslinju koje guta ostatke bivših imanja. Ima i optimističkih znakova: radova na uređenju i čišćenju okoliša, ali i započete obnove. Kao i uvijek, nastojim ne birati obnovljene i ''skockane'' objekte, već sve realno prikazati. Rijetko su kompletno sređene i fasadom okićene kuće, ali takve su kakve su...
Priroda je još uspavana, ali se zato sve ono što ne treba (ostruge, visoka trava,  divlji jasen) ''spustilo'' ka zemlji pa kroz usputne šume, pogled  daleko puca...

MEDO OPET U GORNJIM MOČILIMA!

                 Prije nešto više od dvije godine, prolazeći kroz Gornja Močila od Jelinića rampe ka crkvi, uočio sam uredno i lijepo uređeno dvorište  obnovljene vikendice prof. Joze (Jakova) Jelinića. Uz ukusno i lijepo uređeni obnovljeni nekadašnji dom obitelji Jakova Jelinića, ponosno se ''šepurila'' maketa mrkog Mede, odavno simbola i zaštitnog znaka ''zarčanskih'' Jelinića.
Nisam odolio prizoru, pa sam sve ovjekovječio sa nekoliko fotografija:

Obnovljena kuća prof. Joze (Jakova) Jelinića (snimljeno 2016)

Uz nju, maketa ''Mede'' kojeg su složni susjedi lovili prije puuuno godina! (snimljeno 2016)



                 Kao i sve naše zanimljivosti koje s ponosom prepričavamo i čuvamo u našoj svijesti i sjećanju, tako naši susjedi iz Gornjih Močila, rado prepričavaju zgode iz nikada završenog lova na Medu!
Tu priču, profesor Jozo je ugradio u svoju knjigu o Gornjim Močilima, a novinar Večernjeg lista 06.veljače, (V.B) ove godine o svemu napravi pravi članak koji vam prenosim u cijelosti!