NEKADAŠNJIM NOGOMETAŠIMA, NAŠIM PRIJATELJIMA

          Vrijeme nemilosrdno prolazi, mnogi iz raznoraznih interesa gube i osjećaj pripadnosti, ali veterani NK Ukrine u sklopu svojih druženja ne zaboravljaju na svoje poginule i preminule prijatelje i bivše suigrače, koji su pisali povijest sela i našeg nogometnog kluba.

Prvo okupljanje veterana na tada neobnovljenom igralištu 2008. godine

          Na žalost, klub više ne postoji, ne postoji niti njegova infrastruktura, ali postoji Klub veterana koji njeguje i čuva uspomenu na njegovu povijest i uspomenu na nekadašnje nogometaše i članove uprave, koji su tijekom domovinskog rata poginuli ili preminuli u posljednjih tridesetak godina.

          Upravo zbog toga, svake godine se  organizira druženje veterana nogometaša i naših prijatelja, kada se uz prigodnu molitvu položi vijenac i zapale svijeće za sve njih.

Tako je bilo i u subotu 03. lipnja ove godine, kada se kod spomen obilježja u centru sela, okupilo oko četrdesetak članova Kluba veterana.

          Položen je vijenac i zapaljene svijeće za: Petra Borasa, Viktora-Krnju Dujmića, Petra-Pericu Dujmića, Ivana-Inđu Kurdiju,  Pavu i Pilipa Žilića, Marka i Krunoslava Marića... te za naše preminule članove kluba: Zvonku Dusparu, Franju Bilića, Franju Žilića, Blažana Baskina Đakovića, Smiljana Fontanu, Smiljana Čuturića, Baću Stanića, Mirka-Pifka Mijića, Peju Grgića, Peju Stanića, Marka i Dragana Čabraju, Franju-Janju Čabraju, Tomislava Blaževića... i mnoge druge koju su nas napustili u zadnjih tridesetak godina.

Dio prisutnih na druženju 03.06.2023.

NOVO SELO - PRIZORI NEPOVRATA

           Nakon dužeg vremena, danas sam bio u prilici snimiti nekoliko zanimljivih kadrova u jednom dijelu N.Sela. Iznenađen sam i zatečen sa slikama ''propadajućeg'' i umirućeg sela, bez obzira gledamo li neobnovljene, obnovljene ili jednostavno zapuštene okućnice. Sliku dodatno ''ukrašavaju'' zapušteni ili čak namjerno zatrpani!!! odvodni kanali, kroz koje voda ne teče, nego se prelijeva preko puta i dodatno nagriza donedavno čvrsti asfalt ili pak makadam seoskih putova.

          Uglavnom, uz iznimke nekoliko obnovljenih i urednih, ali praznih domova, slike više pristaju uz neko davno i nezamislivo doba, nego uz jedno ne tako davno veliko i uredno selo. Žalosno je da je ovakvih  prizora mnogo i u susjednim praznim selima našeg kraja. 

U kompoziciji ovoga posta, fokus je namjerno stavljen na neobnovljene i zapuštene okućnice, te vodu koja se razlila po okolnim šumama i bivšim zaraslim posjedima u jednom, manjem dijelu sela.

Pogledajte, možda nešto i prepoznate, pa prosudite sami!