Budimo iskreni i priznajmo, da li smo se ikada zapitali od kuda nam dolaze vode Ukrine i gdje počinje da postoji, nekada, nama svima poznata kao rijetko čista i lijepa rijeka Ukrina!
Što znamo o njenom izvorištu, sastavnicama, dužini... Koliko je ukrinsko slivno područje, i spada li ona u velike, srednje ili male bosanske rijeke?
Pitanja je zaista mnogo, a odgovore, barem na neka pitanja, pročitajte u nastavku ovog teksta.
Od nastanka pa do ušća, Ukrina cijelim svojim tokom protiče sjevernom Bosnom i po veličini spada u manje desne pritoke rijeke Save. Dakle, cijelim tokom protiče kroz Bosnu i Hercegovinu gdje pokriva svoje slivno područje od cca 1520 km2, smješteno između donjih tokova rijeka Vrbasa i Bosne,
Dužina ukrinskog slivnog područja je oko 100 km, a širina slivnog pojasa je prosječno oko 15 km, što daje relativno malo slivno područje. Za nas koji smo živjeli i živimo uz njene vode, to je veliko i lijepo riječno područje!
Ukrina nastaje od dvije manje rijeke: Velike i Male Ukrine!
Velika Ukrina koja izvire na padinama Uzlomca na oko 520 m n/v, čija je dužina oko 53 km, prije ''rođenja'' nama poznate rijeke, ''kupi'' vode usputne pritoke Šnjegotine.
Mala Ukrina pak izvire na padinama Borja, i do spajanja sa Velikom Ukrinom prethodno se spaja sa rječicom Radnjom.
Nakon što se kod Gradine, odnosno kod Kulaša spoje, nama svima poznata Ukrina još preuzima i vode svojih pritoka: desne Ilove i lijeve Vijake.
Putujući do luščanskoga ušća, prolazi pored Prnjavora, a onda prođe i kroz sami grad Derventu.
Njeno ušće je u novoseljanskom zaseoku Luščani, 3 km sjevernije od susjednog Koraća, i cca 6-7 km jugozapadno od našeg općinskog središta - Bosanskog Broda.
Također je poznato, da se nekoliko kilometara južnije od našeg Novog Sela, iz ukrinske matice odvaja jedan rukavac koji se ulijeva u rijeku Savu, ali ispod prekosavskog, (na hrvatskoj strani) sela Klakar, što bi gledano s bosanske strane odgovaralo lokaciji između sela Liješće i Velike Brusnice!
Ukrina je prilično pitoma rijeka, iako je u zadnjih 40-50 godina pokazala da zna biti opaka i divlja.
Posebno se pamti 1976. i nedavna 2010. godina kada su njene vode prelile okolne obale i nanijele mnogo štete okolnim mjestima i njihovim žiteljima.
A ljeti, - e tada je Ukrina prava ljepotica, mnogi bi rekli - pravi biser ovog dijela Posavine, s ugodno čistom i bistrom vodom, bogata raznovrsnom ribom i raznovrsnim biljnim i životinjskim svijetom. Iako je još početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća bilo jasno da će tu bogatu raznovrsnost poremetiti pa čak i uništiti veliki prnjavorski ribnjak i onaj, nama bliži, sijekovački koji je sa koritom Ukrine povezan čuvenim ''Obodnim kanalom'' koji je ''uboden u Ukrinu u selu Zborište, iako zapuštena, rijeka se ipak održala u svom koritu!
Pored navedenih ribnjaka, njenu čistoću i ustaljeni biljni i životinjski svijet, dodatno ugrožava preostala, uglavnom derventska industrija i nekontrolirano iskopavanje i eksploatacija šljunka te divljačko i agresivno odlaganje raznog otpada u njeno korito, što je skoro uništilo čuveni ukrinski fenomen: cvjetanje Ukrine - parenje i ugibanje insekata, poznatih kao ''Vodeni cvijet''!
Ako se nastavi ovakva praksa, uskoro ćemo samo sa sjetom govoriti o nekadašnjim ukrinskim plažama od kojih su u ovom dijelu njenog toka najpoznatije bile na području seoskog atara Novo Selo: kod ''koraćanskog mosta'' u Polojima, kod ''Velike i Male klade'' u samom centru sela. ''kod Ćosinih sedri''...
Nadam se da će barem neka kupališta preživjeti, barem kao Patkovača u Derventi gdje se i dalje organiziraju razne manifestacije!
Živi bili pa vidjeli!
Nema komentara:
Objavi komentar