utorak, 20. travnja 2010.

Izumire li naš Posavski govor - (preuzeto sa www.domaljevac.com)

Turcizmi u govoru Bosanske Posavine


Ideje za formiranje novih Povjerenstava za izmjene turskih imena.



Knjiga profesora doktora Baotića otvara našim jezikočistuncima silne nove mogućnosti da se iskažu. Da počnemo sa onim lakšim promjenama koje nam predstoje. Kao prvu ideja za koju znamo da će od širokih „narodnih masa“ biti jednodušno podržana, predlažemo Povjerenstvo za promjenu, u Bosanskoj Posavini mrskih, turskih riječi: rakija, šiša i kazan!





Piše: Perica Mišić



U izdanju Instituta za jezik u Sarajevu izašla je 2007. knjiga prof. dr. Josipa Baotića „Orijentalizam u govoru starosjedilaca Bosanske Posavine“. Kako sam autor u uvodu reče „iako je posao na njoj rađen i u osnovi priveden kraju još tijekom rata, stajala je kao rukopis među papirima kojima je bila namijenjena sudbina da ostanu neobjavljeni, ili pohranjeni u nekoj od znanstvenih arhiva“. Tek uz podršku Sorosove fondacije „Otvoreno društvo“, Ministra za kulturu Federacije, a ponajviše Josipovog brata Ante, knjiga je ipak ugledala svjetlo dana.



Još je to jedno ispunjenje duga autora prema znanosti i zavičaju.



Knjiga se bavi turcizmima, riječima koje su ušle u naš jezik, a korijene imaju u turskim i orijentalnim jezicima, i to specijalno u govoru starosjedilaca Bosanske Posavine (Hrvata u nekoliko sela u okolini Orašja na Savi) sa svojim autentičnim govorom bez obzira na porijeklo riječi koje su u opotrebi. „Periferije u svim oblastima života pokazuju više brige za očuvanje svog pred tuđim“, kaže autor, „a u jeziku je ta briga još izrazitija“.



Prof Baotić je u knjizi izvršio identificiranje turcizama, utvrdio semantičke vrijednosti i status riječi i obradio promjene kroz koje su riječi prošle na svim razinama jezične kulture.


Knjigu toplo preporučamo ne samo onima koji se tom problematikom bave, nego svima koji pokušavaju jezičku problematiku Bosanske Posavine pojednostaviti pukim „prešaltavanjem“ na hrvatski jezik, propisivanjem i prepisivanjem školskih udžbenika i programa, u ugledanjem na jezičnu kulturu određenih područja u Hrvatskoj, nipodaštavajući osobenosti koje naš hrvatski jezik u Posavini čine osobitim i pažnje vrijednim, kao dijelu naše vrijedne kulture i tradicije.



Karakteristično je da dobar dio Posavaca, prihvatajući i forsirajući dakle ne hrvatski jezik u cjelini, nego jedan manji fundus karakterističnih, tipičnih hrvatskih riječi, još uvijek zadržava u govoru neshvatljivu upotrebu ekavice. Tako ćete (obratite pažnju!) vrlo česte sresti sugovornike koji vrlo dobro paze da (dokazujući time svoje hrvatstvo) ne kažu hiljada nego tisuća, ne sedmica, nego tjedan, tko a ne ko i sl., ali će gotovo uvijek za nedjelju (dan u tjednu) nepravilno kazati nedelja, a za ponedjeljak, ponedeljak, umjesto dvije reći će dve itd. Čista srpska ekavica! I nikom ništa. Takvi će i dalje biti ponosni na svoje hrvatstvo u govoru i tražiti dlaku u jajetu drugima, za nehrvate proglašavati one koji razlikuju kada upotrijebiti „šta“, a kada „što“ npr.



Pokušat ćemo u nekoliko primjera iz knjige prof. Baotića potvrditi besmisao progona turcizama iz našeg jezika pod svaku cijenu, te pokazati da se samo upotrebom u svim slučajevima rječice „što“ umjesto do sada za naše podneblje uobičajenog selektivnog pristupa u upotrebi rječica „što“ i „šta“, prihvatanjem nekoliko karakterističnih hrvatskih riječi umjesto u Posavini udomaćenih, ne rješava probleme i pitanje našeg jezika. Našim čitateljima toplo preporučamo ovu knjigu, gdje je pronaći još mnoštvo takvih riječi.



Da krenemo, dakle, sa našim primjerima iz knjige prof. dr. Baotića, od kojih će mnogi za većinu naših čitatelja biti iznenađenje. Svi dakle za koje protjerivanje turcizama i orijentalizama iz našeg jezika predstavlja „nacionalni sport“ moraju mnogo što-šta (li je pravilno što-što, jer se šta ne smije kazati?) u svom „neosporno hrvatskom“ govoru korigirati, mnogo čega se odreći, dumati nove riječi i kovanice, nalazatiti sinonime:



morat ćemo raspustiti sve admirale

nikome ne reći ajde ili hajde

ne jesti ajvar

uništiti sav alat

ne ašikovati

ne jesti badem

odreći se svojih badža

sve od bakra pobacati

ne pojesti više ni jednu baklavu (baš baksuzno!)

oprostiti Srbima balvan-revoluciju

praviti metke bez baruta

nikada više biti bekrija ili bećar, ni zapjevati slavonski bećarac

curu ne begenisati

ne benavit, ali i ne zaraditi belaja

ne imati više (Božjeg) birićeta

ne ljuljati dijete u bešiki

televizore u boji zamijeniti za crno-bijele

ne jesti bostan

o bubregu smo već  pisali, krčiti trnokopom a ne budakom i promijeniti sva hrvatska prezimena Budak

niko neće biti budala

odreći se burazera

burek i ćevape u svakom slučaju izbaciti iz jelovnika

ne burgijati više

poskidate sve burme sa prstiju

svinjski but ne sušiti nego mljeti u krvavice

čaj ni bolestan piti

sve čamce potopiti

dizati krov na kuću ali ne praviti čatmu

ne čerečiti

pronaći drugi alat umjesto čekića

sve čelično zamijeniti plastičnim

nikome ne čikati

ne obuvati čizme i čorape

kanale preskakati, a zaobilaziti ćuprije

nikada više na nasipu pored Save ćuriti

raspustiti sve dadilje

sve konje crvenosmeđe dlake prefarbati da ih ne bi morali zvati dorat

ne gajiti dubleke ni za položaje na Božić

od dudove rakije svakako boli glava

ne spavati na dušecima

ne imati više dušmane

mlade spremati bez duvaka

duvare pretvoriti u zidove

ništa ne raditi džaba

ne puniti džepove

džigeru (ma koliko velika bila) zvati jetrica

poskidati đerdane oko vrata

nikome više nećemo smjeti reći đubre, nego stajnjak

ne prodavati ništa đuture

a tek bez ičkije!

zabadaćemo čavle i klince, a ne eksere

mačke neće smjeti spavati na furuni

morat ćemo vikat i drečat, a ne galamit

ni inatiti se nećemo smjeti

a igra prstena bez išćila?

jagmiti se svakako nije lijepo

jarak ćemo zamijeniti kanalom, ali kako zamijeniti jarugu

poslije ćevapa nema piti jogurt

jorgan, ma i svileni bio, ima da se poskida sa ormara

posjeći sve jorgovane i karanfile i ne gajiti cvijeće u saksijama i sanducima

dobro je da nećemo morati jurišati

kabaste hrane neće više biti

suknje od kadife će postati prošlost

kajsije svakako kod nas ne uspijevaju ponajbolje

sve raditi bez kalupa

uf, ovo će biti teško: odreći se kave, kavana, kavenisanja

a ovo još teže: zaboraviti sve kazane za pečenje rakije

ne peći kesten

nigdje ne konačiti

niko ne smije imati kovrčavu kosu

krovove praviti bez kubura

trgovci nikome ne vraćati kusur

ne praviti lakrdiju

sve lale počupati i zasadati tulipane

ne mahati lepezom

a pušiti na lulu strogo zabraniti

lijep običaj maškara ukinuti

niko neće biti mamuran

nećemo imati ni mana, niti će biti mangupa

sve babe ima da poskidaju marame

rane liječiti bez melema

melezne gaće su svakako nestale

meraje ćemo poorati

spomenike ne dizati ni od mermera ni od mramora

nema ni zameziti

miraz ni ovarisati

mumije spadaju svakako u egipatske piramide

a ko nagraiše dobija muštuluk

naletan niko neće biti makar se i popišmanio

na pređne gaće se vratiti, jer pamuka neće biti

papuče i sandale drvenjacima zamijeniti

kapute preko perde ne prebacivati

a joj, ni pitu nikada više jesti

e svih ćemo se turskih riječi odreći, ali kako ćemo bez rakije da nas razgali

ni šišu nećemo smjeti piti

nema ni rusvaja više

lovci će se morati snaći bez sačme i sačmarica

valja nam se prati bez sapuna

umjesto satova već imamo (njemačke) urice

umjesto kuhinjske satare ćemo već naći nešto

ko još pravi sofru na siniji

ili bere kukuruz u sepete

valja nam skelu na Savi zatvoriti

razbijeno staklo se neće u srču rasipati

pri kartanju ništa neće ostati na sonu

nismo šašavi da šah igrati

niko nas neće u suru utjerati

šargije i tambure se neće smjeti ni pod svatovskim šatorom svirati

šegu nećemo tjerati

a bogme ni šurovati, ni na talambase dizati (šuveli bilo)

šećer je svakako za djecu

sve će nam biti potaman

makar i tabanati morali

sve će biti regulirano bez tarifa

bez tava i tavica ćemo pržiti, bez tevsija peći

stoku i konje nećemo timariti, a bez ulara ćemo ih voditi

ali ni toljage, topove i topništvo imati

uskršnja jaja bez tučka

udžere ćemo porušiti

brašno bez ušura mljeti

ništa na veresiju davati

svi će ostati bez zanata...

... i članovi svih sadašnjih i budućih » Povjerenstva za promjenu turskih imena.



Ali, možda najvažnije, ni(t)koga od nas, ni(t)ko i ni(t)kada više neće moći praviti majmunima! Tu riječ, majmun, govore i Bošnjaci, i Srbi i Hrvati... - a i ta riječ je turska i nema sinonimne alternative!



Perica Mišić http://www.domaljevac.com/

» perica@misic.ch


Evo još nekoliko razmišljanja o govoru (jeziku) - karakterističnom, manje više,  za cijelu Bosansku Posavinu:

''Jezik je materijalizirani duh jednog naroda... Ukoliko za čovjeka postoji prava Domovina, onda se ona nalazi u jeziku...'' - (prof.dr. Josip Baotić)

'' Ni jedan, pa ni hrvatski jezik ne živi sam po sebi, već je osim jezičnim, uvjetovan i nekim drugim faktorima: primjerice - nacionalnim, religijskim, političkim, kulturnim, zemljopisnim, inojezicima...'' (dr. Ružica Šušnjara Sarić)

1 komentar:

Anonimno kaže...
Administrator je uklonio komentar.