Ideje za formiranje novih Povjerenstava za izmjene turskih imena.
Knjiga profesora doktora Baotića otvara našim jezikočistuncima silne nove mogućnosti da se iskažu. Da počnemo sa onim lakšim promjenama koje nam predstoje. Kao prvu ideja za koju znamo da će od širokih „narodnih masa“ biti jednodušno podržana, predlažemo Povjerenstvo za promjenu, u Bosanskoj Posavini mrskih, turskih riječi: rakija, šiša i kazan!
Piše: Perica Mišić
U izdanju Instituta za jezik u Sarajevu izašla je 2007. knjiga prof. dr. Josipa Baotića „Orijentalizam u govoru starosjedilaca Bosanske Posavine“. Kako sam autor u uvodu reče „iako je posao na njoj rađen i u osnovi priveden kraju još tijekom rata, stajala je kao rukopis među papirima kojima je bila namijenjena sudbina da ostanu neobjavljeni, ili pohranjeni u nekoj od znanstvenih arhiva“. Tek uz podršku Sorosove fondacije „Otvoreno društvo“, Ministra za kulturu Federacije, a ponajviše Josipovog brata Ante, knjiga je ipak ugledala svjetlo dana.
Još je to jedno ispunjenje duga autora prema znanosti i zavičaju.
Knjiga se bavi turcizmima, riječima koje su ušle u naš jezik, a korijene imaju u turskim i orijentalnim jezicima, i to specijalno u govoru starosjedilaca Bosanske Posavine (Hrvata u nekoliko sela u okolini Orašja na Savi) sa svojim autentičnim govorom bez obzira na porijeklo riječi koje su u opotrebi. „Periferije u svim oblastima života pokazuju više brige za očuvanje svog pred tuđim“, kaže autor, „a u jeziku je ta briga još izrazitija“.
Prof Baotić je u knjizi izvršio identificiranje turcizama, utvrdio semantičke vrijednosti i status riječi i obradio promjene kroz koje su riječi prošle na svim razinama jezične kulture.
Knjigu toplo preporučamo ne samo onima koji se tom problematikom bave, nego svima koji pokušavaju jezičku problematiku Bosanske Posavine pojednostaviti pukim „prešaltavanjem“ na hrvatski jezik, propisivanjem i prepisivanjem školskih udžbenika i programa, u ugledanjem na jezičnu kulturu određenih područja u Hrvatskoj, nipodaštavajući osobenosti koje naš hrvatski jezik u Posavini čine osobitim i pažnje vrijednim, kao dijelu naše vrijedne kulture i tradicije.
Karakteristično je da dobar dio Posavaca, prihvatajući i forsirajući dakle ne hrvatski jezik u cjelini, nego jedan manji fundus karakterističnih, tipičnih hrvatskih riječi, još uvijek zadržava u govoru neshvatljivu upotrebu ekavice. Tako ćete (obratite pažnju!) vrlo česte sresti sugovornike koji vrlo dobro paze da (dokazujući time svoje hrvatstvo) ne kažu hiljada nego tisuća, ne sedmica, nego tjedan, tko a ne ko i sl., ali će gotovo uvijek za nedjelju (dan u tjednu) nepravilno kazati nedelja, a za ponedjeljak, ponedeljak, umjesto dvije reći će dve itd. Čista srpska ekavica! I nikom ništa. Takvi će i dalje biti ponosni na svoje hrvatstvo u govoru i tražiti dlaku u jajetu drugima, za nehrvate proglašavati one koji razlikuju kada upotrijebiti „šta“, a kada „što“ npr.
Pokušat ćemo u nekoliko primjera iz knjige prof. Baotića potvrditi besmisao progona turcizama iz našeg jezika pod svaku cijenu, te pokazati da se samo upotrebom u svim slučajevima rječice „što“ umjesto do sada za naše podneblje uobičajenog selektivnog pristupa u upotrebi rječica „što“ i „šta“, prihvatanjem nekoliko karakterističnih hrvatskih riječi umjesto u Posavini udomaćenih, ne rješava probleme i pitanje našeg jezika. Našim čitateljima toplo preporučamo ovu knjigu, gdje je pronaći još mnoštvo takvih riječi.
Da krenemo, dakle, sa našim primjerima iz knjige prof. dr. Baotića, od kojih će mnogi za većinu naših čitatelja biti iznenađenje. Svi dakle za koje protjerivanje turcizama i orijentalizama iz našeg jezika predstavlja „nacionalni sport“ moraju mnogo što-šta (li je pravilno što-što, jer se šta ne smije kazati?) u svom „neosporno hrvatskom“ govoru korigirati, mnogo čega se odreći, dumati nove riječi i kovanice, nalazatiti sinonime:
morat ćemo raspustiti sve admirale
nikome ne reći ajde ili hajde
ne jesti ajvar
uništiti sav alat
ne ašikovati
ne jesti badem
odreći se svojih badža
sve od bakra pobacati
ne pojesti više ni jednu baklavu (baš baksuzno!)
oprostiti Srbima balvan-revoluciju
praviti metke bez baruta
nikada više biti bekrija ili bećar, ni zapjevati slavonski bećarac
curu ne begenisati
ne benavit, ali i ne zaraditi belaja
ne imati više (Božjeg) birićeta
ne ljuljati dijete u bešiki
televizore u boji zamijeniti za crno-bijele
ne jesti bostan
o bubregu smo već pisali, krčiti trnokopom a ne budakom i promijeniti sva hrvatska prezimena Budak
niko neće biti budala
odreći se burazera
burek i ćevape u svakom slučaju izbaciti iz jelovnika
ne burgijati više
poskidate sve burme sa prstiju
svinjski but ne sušiti nego mljeti u krvavice
čaj ni bolestan piti
sve čamce potopiti
dizati krov na kuću ali ne praviti čatmu
ne čerečiti
pronaći drugi alat umjesto čekića
sve čelično zamijeniti plastičnim
nikome ne čikati
ne obuvati čizme i čorape
kanale preskakati, a zaobilaziti ćuprije
nikada više na nasipu pored Save ćuriti
raspustiti sve dadilje
sve konje crvenosmeđe dlake prefarbati da ih ne bi morali zvati dorat
ne gajiti dubleke ni za položaje na Božić
od dudove rakije svakako boli glava
ne spavati na dušecima
ne imati više dušmane
mlade spremati bez duvaka
duvare pretvoriti u zidove
ništa ne raditi džaba
ne puniti džepove
džigeru (ma koliko velika bila) zvati jetrica
poskidati đerdane oko vrata
nikome više nećemo smjeti reći đubre, nego stajnjak
ne prodavati ništa đuture
a tek bez ičkije!
zabadaćemo čavle i klince, a ne eksere
mačke neće smjeti spavati na furuni
morat ćemo vikat i drečat, a ne galamit
ni inatiti se nećemo smjeti
a igra prstena bez išćila?
jagmiti se svakako nije lijepo
jarak ćemo zamijeniti kanalom, ali kako zamijeniti jarugu
poslije ćevapa nema piti jogurt
jorgan, ma i svileni bio, ima da se poskida sa ormara
posjeći sve jorgovane i karanfile i ne gajiti cvijeće u saksijama i sanducima
dobro je da nećemo morati jurišati
kabaste hrane neće više biti
suknje od kadife će postati prošlost
kajsije svakako kod nas ne uspijevaju ponajbolje
sve raditi bez kalupa
uf, ovo će biti teško: odreći se kave, kavana, kavenisanja
a ovo još teže: zaboraviti sve kazane za pečenje rakije
ne peći kesten
nigdje ne konačiti
niko ne smije imati kovrčavu kosu
krovove praviti bez kubura
trgovci nikome ne vraćati kusur
ne praviti lakrdiju
sve lale počupati i zasadati tulipane
ne mahati lepezom
a pušiti na lulu strogo zabraniti
lijep običaj maškara ukinuti
niko neće biti mamuran
nećemo imati ni mana, niti će biti mangupa
sve babe ima da poskidaju marame
rane liječiti bez melema
melezne gaće su svakako nestale
meraje ćemo poorati
spomenike ne dizati ni od mermera ni od mramora
nema ni zameziti
miraz ni ovarisati
mumije spadaju svakako u egipatske piramide
a ko nagraiše dobija muštuluk
naletan niko neće biti makar se i popišmanio
na pređne gaće se vratiti, jer pamuka neće biti
papuče i sandale drvenjacima zamijeniti
kapute preko perde ne prebacivati
a joj, ni pitu nikada više jesti
e svih ćemo se turskih riječi odreći, ali kako ćemo bez rakije da nas razgali
ni šišu nećemo smjeti piti
nema ni rusvaja više
lovci će se morati snaći bez sačme i sačmarica
valja nam se prati bez sapuna
umjesto satova već imamo (njemačke) urice
umjesto kuhinjske satare ćemo već naći nešto
ko još pravi sofru na siniji
ili bere kukuruz u sepete
valja nam skelu na Savi zatvoriti
razbijeno staklo se neće u srču rasipati
pri kartanju ništa neće ostati na sonu
nismo šašavi da šah igrati
niko nas neće u suru utjerati
šargije i tambure se neće smjeti ni pod svatovskim šatorom svirati
šegu nećemo tjerati
a bogme ni šurovati, ni na talambase dizati (šuveli bilo)
šećer je svakako za djecu
sve će nam biti potaman
makar i tabanati morali
sve će biti regulirano bez tarifa
bez tava i tavica ćemo pržiti, bez tevsija peći
stoku i konje nećemo timariti, a bez ulara ćemo ih voditi
ali ni toljage, topove i topništvo imati
uskršnja jaja bez tučka
udžere ćemo porušiti
brašno bez ušura mljeti
ništa na veresiju davati
... i članovi svih sadašnjih i budućih » Povjerenstva za promjenu turskih imena.
Ali, možda najvažnije, ni(t)koga od nas, ni(t)ko i ni(t)kada više neće moći praviti majmunima! Tu riječ, majmun, govore i Bošnjaci, i Srbi i Hrvati... - a i ta riječ je turska i nema sinonimne alternative!
Perica Mišić http://www.domaljevac.com/
» perica@misic.ch
Evo još nekoliko razmišljanja o govoru (jeziku) - karakterističnom, manje više, za cijelu Bosansku Posavinu:
''Jezik je materijalizirani duh jednog naroda... Ukoliko za čovjeka postoji prava Domovina, onda se ona nalazi u jeziku...'' - (prof.dr. Josip Baotić)
'' Ni jedan, pa ni hrvatski jezik ne živi sam po sebi, već je osim jezičnim, uvjetovan i nekim drugim faktorima: primjerice - nacionalnim, religijskim, političkim, kulturnim, zemljopisnim, inojezicima...'' (dr. Ružica Šušnjara Sarić)
1 komentar:
Objavi komentar