utorak, 18. siječnja 2011.

Šetajući selom i listajući posavske blogove...

Jednim kadrom do slike sela: očišćena okućnica Nikole-Kike Đakovića (sada u Švedskoj!), djelomično obnovljena  kuća Štefe Đakovića i u pozadini, potpuno obnovljena mjesna crkva.           (15.01.2011.)

                              Ovih dana, u selu se može vidjeti dosta ovakvih kadrova!   
                              Donacijama, ali i osobnim sredstvima,  obnovljeno je ukupno 162 obiteljske kuće, a još 12 kuća na kojima su radovi započeli  još u svibnju 2010. godine, čeka na isporuku dijela materijala neophodnog za postavljanje krovišta. Neažurnost donatora, (u ovom slučaju Vlade RH) koja nije na vrijeme izvršila isporuku kompletnog materijala??, stvorila je nezadovoljstvo mještana i još jednom otvorila pitanje: ''Jesu li ovakvi gafovi namjerni, ili su rezultat nemara zadužene osobe ispred Ministarstva obnove RH''?
                               U konačnici, razlozi  kašnjenja isporuke preostalog materijala (skoro 7 mjeseci!!!), novoseljanima i nisu bitni! Jedino ih boli činjenica, da je isporuka ''obustavljena'' i nova spoznaja da o njima zaista nitko ne vodi računa. 
Ali, u šali znaju reći: ''... ova je izborna godina, poslat će oni nama građu i crijep pred izbore!''
                                ...A mještani, koji su svoje okućnice detaljno očistili i pripremili za obnovu, pri tom plaćajući ne male iznose  za odvoz i čišćenje ruševina, s ne povjerenjem važu: upustiti se u obnovu ili ne?
                                                                       

Obiteljska kuća povratnika Tome Bilića, Jerkanovog! 
Jedna od dvanaest spomenutih kuća, koja čeka na materijal za krov punih 7 mjeseci!



I što mi onda preostaje: pogledati novosti na našim posavskim sajtovima, i po nešto prenijeti i vama!
Ovaj puta naišao sam na adresu: http://dobravoda.bloger.hr/ - koja je zvanična web-stranica sela Dobra voda!  Uočio sam  jednostavne, ali iskrene riječi žala nepoznatog autora, za gubitkom svoga malog sela:


SELO MOJE MALO

SELO MOJE MALO, ZAVIČAJU MIO
GDJE JE KUĆA MOJA, GDJE SAM SE RODIO
SELO MOJE OSTAVLJENO,
SELO MOJE NAPUŠTENO!
... JA UMIREM TUGUJUĆI
DA SE VRATIM RODNOJ KUĆI.
TU DJETINJSTVO PROĐE PUNO NESTAŠLUKA,
TU ME MAJKE MOJE, MILOVALA RUKA.
HEJ SUDBINO KLETA TI SI TAKO HTJELA
DA JA MORAM BITI, BEZ SVOG RODNOG SELA,
BEZ KUĆICE STARE I BEZ RODITELJA.
                            

Nema komentara: