Nezainteresirano hodam uokolo, onako bez pravog cilja, i u mislima ''izigravam pritajenog filozofa'', kojem kroz glavu prolaze nevjerojatne misli, često asocirane nekom pjesmom, okolnim slikama osunčanog dana, ili ovovremenim osobnim aktivnostima...
Dok budem živ, vjerujem da se neću otarasiti ljepote i okusa novoseljanske mirne prirode, koju od djetinjstva nosim u srcu i duši!
I zato volim Novo Selo, i pokušavam u životu ''glumiti svijeću koja će paliti druge'', iako, iskreno to baš i ne uspijevam!
Lijepo pjeva Zvonko Bogdan: ''neki jesu blizu a daleko,
kao misli ne mogu se naći,
... TKO TE IMA TAJ TE NEMA!''
Često se pitam, nije li to sve uzaludno, jer postaje i meni nekada dvojbeno i nejasno: - DA LI MOJE STALNO POKAZIVANJE SELA I ŽIVOTA, I BUĐENJE NADE KOD DRUGIH, - uopće ima smisla!
Iskreno, bojim se da mi to ne preraste u hobi!
Opet, kada bolje razmislim, siguran sam da je to ne pokolebana ljubav prema svome i osjećaj pripadnosti nečemu dobrom i općekorisnom.
U nadi da ću barem kod nekih od vas, stvoriti osjećaj odgovornosti za ''svoje'', te uvjeren da se ''OD KORIJENA JOŠ UVIJEK MOŽE STVORITI STABLO'', preporučam vam nekoliko najnovih fotografija iz našeg sela, napravljenih prošlog vikenda, i ovom prilikom - ne komentiranih:
Napisao: administrator, J.Kovačević.
1 komentar:
Jozo,hvala ti na svaku napisanu riječ, na svaku sliku iz Novom Sela. Sto puta ću reći ti si naše oko koje gledaš umjesto nas te neprezaljene ljepote. Bajo Đaković
Objavi komentar