Mnogi se jednostavno pitaju, nije li taj zahtjev ''okidač'' koji bi mogao pokrenuti niz događaja koji bi vodili, pravednijoj teritorijalno - ustrojbenoj organizaciji cijele BiH.
U nekakvom prihvatljivom dogovoru svih zainteresiranih strana u BiH, možda bi se konačno riješilo i pitanje Bosanske Posavine, koja je podijeljena, onako kako to ''Sporazum iz Daytona'' nije nigdje napravio na teritoriji cijele BiH.
Iako je prošlo više od petnaest godina od Daytonskog sporazuma, nelogičnosti i nepravedna raseljenost svih naroda na području BiH, a posebno u Bosanskoj Posavini, još uvijek predstavljaju kočnicu napretka i razvoja cijele BiH . (ne entiteta, već države BiH!)
Kočnica je to 'kretanja' ka' modernoj i razvijenoj obitelji zemalja EU i ostalog zapadnog svijeta!
Što bi eventualna realizacija zahtjeva za srpskim kantonom u Federaciji BiH iznjedrila, te kakve bi sve političke i ''ine'' promjene mogle nastupiti u cijeloj BiH, analizira Dean Rant, stalni kolumnist portala http://e-posavina.com/, čiji članak prenosim u cijelosti:
Neminovna administrativna prekompozicija cijele BiH
''Zahtjev za srpskim kantonom u FBiH je inicijalna kapisla koja može pokrenuti lavinu događaja koji će stvoriti novu prekomponiranu BiH. Naravno da slijed događaja može krenuti krivim putom pa da se iz ove srpske inicijative izleže neko novo zlo za bosanskohercegovačke narode i građane. Međutim, ova medalja ima i svoju drugu stranu. Inicijativa za srpskim kantonom može uroditi plodom da se konačno razriješi Gordijev čvor nesuglasja među stranama u BiH.
Možda je srpski kanton u FBiH klica jedne nove BiH u kojoj će konačno zavladati trajan mir i prosperitet.Zapravo, ono što Srbi traže je ništa drugo nego pokušaj stavljanja zakrpe na veliku rupu u Daytonskom sporazumu. Da su neke stvari u Daytonu posložene na logičniji i pravedniji način Bosna i Hercegovina ne bi tapkala u mjestu 20 godina. I za nju se ne bi moglo reći da joj je navučeno luđačka košulja kako se to danas s pravom govori. Posljedica te daytonske luđačke košulje je opće osiromašenje beha građana i vidno zaostajanje u ekonomskom i svakom drugom razvoju zemlje.
Zato o inicijativi Srba da dobiju ono što im po Bogu i pravdi pripada svakako ima mjesta u budućim pregovorima o ustavnim promjenama u BiH. U stvari riječ je o sasvim novom konceptu koji iz temelja mijenja sadašnje pregovaračke pozicije o budućnost BiH kao države koji BiH može premjestiti na sasvim novi životni kolosijek.
Očito da ovakva BiH ne funkcionira. I svaki dan potrošen na šminkanje postojećeg rješenja je izgubljen dan za beha građane i narode. Takva se praksa pokazala u ovih zadnjih 17 ili 18 godina, nedvojbeno. Jedino akteri takve politike uživaju korist. Političarima je više nego dobro. S druge strane građani BiH sve dublje i dublje tonu u beznađe i ambis iz kojeg čini se gotovo da nema povratka.
Analiza srpskog zahtjeva da se od općina Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoč i Bosanski Petrovac ustroji poseban kanton sa srpskom većinom u sastavu FBiH iznjedrila je ideju o sasvim novoj prekompoziciji Bosne i Hercegovine.
Po istom načelu Bošnjaci bi trebali dobiti općine u Podrinju gdje su prije rata činili većinu: Zvornik, Vlasenicu, Bratunac, Srebrenicu, Višegrad i Foču.
Ne postoji nikakav razlog da se isti ustupak ne učini i Hrvatima u Posavini. Brčko, Bosanski Šamac, Bosanski Brod. Modriča i Derventa uz Odžak i Orašje su posavske općine u kojima su Hrvati uz Bošnjake činili dominantnu većinu u odnosu na Srbe.
Stvaranjem takva tri kantona koji su iz današnje pozicije „tuđa zemlja u našem vlasništvu“ stvorili bi jezgru koja bi bila u središtu rješenja beha političke krize.
Nije Daytonski sporazum loš u tome što je podijelio BiH, nego je loš što je podjela načinjena nepravedno. Što danas imamo strane koje ne mogu prihvatiti ovakvo nametnuto rješenje.
Bez obzira što su Srbi ovakvom podjelom ponajmanje nezadovoljni i oni su u istom problemu kao Hrvati i Bošnjaci jer su im praktično ruke svezane i bez druga dva naroda ne mogu napraviti niti blizu onoga što bi htjeli.
Stvaranjem ovakva tri kantona ne znači da se na tomu treba zaustaviti. Srpski kanton bi mogao ući u sastav Republike Srpske, a bošnjački i hrvatski kantoni u sastav FBiH.
Time se priča ne završava.
Ovakvom nadgradnjom Federacije BiH stvorili bi se puno izgledniji uvjeti za prekompoziciju same Federacije BiH. Za pretpostaviti je da bi u tom slučaju Hrvati i Bošnjaci znatno lakše došli do obostrano prihvatljivih rješenja u FBiH i da bi se trakavica zvana problem FBiH konačno mogla riješiti.
Ovakva nova BiH bi bila podijeljena, naoko, znatno više nego danas. Tako bi i bilo da ne postoji jedan vrlo važan integrativni faktor. Zapravo sva tri prostora bez obzira što bi bila pod dominacijom jednog od naroda bila bi sastavljena od najmanje dvije ili tri teritorijalne jedinice koje ne bi međusobno bile povezane. Riječ je o diskontinuitetu nacionalnih teritorija koji bi bili više nego integrativan faktor za samu BiH i njeno jedinstvo. U takvoj situaciji bespredmetno bi bilo govoriti o podjeli BiH jer ona ne bi bila moguća. Hrvati bi došli do institucionalne, ali i teritorijalne jednakopravnosti. Bošnjaci bi dobili cjeloviti BiH kao zalog za duže vrijeme i ne bi strepili zbog njenog rasparčavanja. Na koncu i Srbi bi dobili puno priznanje Republike Srpske i ona kao takva ne bi bila više osporavana niti bi itko postavljao pitanje o njoj.
Da sve ovo ne bi zvučalo idealno pobrinut ćemo se mi sami.
Prije svega Bošnjaci se ne mogu pomiriti s time da im ne pripada cijela BiH 1/1. Teško im je prihvatiti da u ovoj države žive Hrvati i Srbi koji o državnosti BiH ne moraju razmišljati na način kako to Bošnjacima najviše odgovara.
Srbi očito ne mogu shvatiti da su svoju šansu za pripojenjem Republike Srpske Srbiji prokockali još 1995. godine samim prihvaćanjem daytonskog rješenja za BiH. A morali su, jer da nisu vrlo brzo ne bi imali i ovo što danas imaju. Nedvojbeno, bosanski Srbi još gaje iluziju o konačnoj podjeli BiH koju osim njih ne vidi nitko drugi. Kada jednom shvate da je BiH puno trajnija kategorija nego što oni trenutačno misle i priželjkuju onda će shvatiti da je suživot u BiH moguć samo u slučaju „bratske diobe“. Svako drugo srbovanje samo je veliki korak natrag kako za njih same tako i za sve druge koji žive u BiH.
A Hrvati? Oni bi trebali shvatiti da HDZ ne bi trebao biti Hercegovačka demokratska zajednica i da se pitanje Hrvata u BiH ne vrti samo oko Hrvata Hercegovine. Samo je pitanje koliko su hrvatski politički lideri spremni napusti koncept promašene dvadesetogodišnje politike koja je dovela do desetkovanja Hrvata u Bosni.
Svi ovi razlozi su za postojeći politički establišment u BiH vrlo krupni i unaprijed ovjenčani kao neprovedivi i neprihvatljivi. To je poznato i tomu se ne treba čuditi. Ionako je ideja o teritorijalnom prekompenziranju osmišljena za neke druge ljude. Neke nove političke snage koje uistinu ovu zemlju žele izvući iz krize i postaviti je na zdrave noge. Svaka značajnija i konkretna promjena postojeće islužene političare baca na koljena. Ovakvo stanje u državi njima je hrana i splav na kojemu uspješno plove na, za sada, mirnim beha vodama.
Prema tome ideju o srpskom kantonu i mogućim reperkusijama takve ideje na revitalizaciju BiH, s postojećim političkim faktorima, treba odbaciti kako neosnovanu. Prije svega što sadašnji politički lideri nemaju dovoljno zrelosti, ali ni odgovornosti prema svojim narodima. Riječ je o političarima, reliktima prošlosti, čije se islužene politike čine odveć potrošene.
Možda ideja o prekomponiranju BiH na realnim i ravnopravnim osnovama nije najbolje rješenje za BiH, ali je svakako miljama ispred trenutačnog uređenja države. BiH na sreću ima mnogo drugih rješenja koja imaju svoje komparativne prednosti, no ideja koja je potaknuta stvaranjem srpskog kantona u FBiH čini se ima zdravu podlogu. Riječ je o ideji, klici strukturalne primjene koja može donijeti golemo pozitivno rješenje za kojim građani BiH vape, bilo da si iz kojeg naroda potekli.
Ukoliko pak Srbi na ovaj način žele amnestirati svoj nadzor nad 60% BiH (RS + srpski kanton u FBiH) onda možemo samo konstatirati da su uistinu neozbiljni, a uz to još i opasni jer se igraju vatrom. Uz to treba istaknuti da su i nepromišljeni, jer svaka nova vatra može najviše njih opeći.''
Dean Rant
Nije Daytonski sporazum loš u tome što je podijelio BiH, nego je loš što je podjela načinjena nepravedno. Što danas imamo strane koje ne mogu prihvatiti ovakvo nametnuto rješenje.
Bez obzira što su Srbi ovakvom podjelom ponajmanje nezadovoljni i oni su u istom problemu kao Hrvati i Bošnjaci jer su im praktično ruke svezane i bez druga dva naroda ne mogu napraviti niti blizu onoga što bi htjeli.
Stvaranjem ovakva tri kantona ne znači da se na tomu treba zaustaviti. Srpski kanton bi mogao ući u sastav Republike Srpske, a bošnjački i hrvatski kantoni u sastav FBiH.
Time se priča ne završava.
Ovakvom nadgradnjom Federacije BiH stvorili bi se puno izgledniji uvjeti za prekompoziciju same Federacije BiH. Za pretpostaviti je da bi u tom slučaju Hrvati i Bošnjaci znatno lakše došli do obostrano prihvatljivih rješenja u FBiH i da bi se trakavica zvana problem FBiH konačno mogla riješiti.
Ovakva nova BiH bi bila podijeljena, naoko, znatno više nego danas. Tako bi i bilo da ne postoji jedan vrlo važan integrativni faktor. Zapravo sva tri prostora bez obzira što bi bila pod dominacijom jednog od naroda bila bi sastavljena od najmanje dvije ili tri teritorijalne jedinice koje ne bi međusobno bile povezane. Riječ je o diskontinuitetu nacionalnih teritorija koji bi bili više nego integrativan faktor za samu BiH i njeno jedinstvo. U takvoj situaciji bespredmetno bi bilo govoriti o podjeli BiH jer ona ne bi bila moguća. Hrvati bi došli do institucionalne, ali i teritorijalne jednakopravnosti. Bošnjaci bi dobili cjeloviti BiH kao zalog za duže vrijeme i ne bi strepili zbog njenog rasparčavanja. Na koncu i Srbi bi dobili puno priznanje Republike Srpske i ona kao takva ne bi bila više osporavana niti bi itko postavljao pitanje o njoj.
Da sve ovo ne bi zvučalo idealno pobrinut ćemo se mi sami.
Prije svega Bošnjaci se ne mogu pomiriti s time da im ne pripada cijela BiH 1/1. Teško im je prihvatiti da u ovoj države žive Hrvati i Srbi koji o državnosti BiH ne moraju razmišljati na način kako to Bošnjacima najviše odgovara.
Srbi očito ne mogu shvatiti da su svoju šansu za pripojenjem Republike Srpske Srbiji prokockali još 1995. godine samim prihvaćanjem daytonskog rješenja za BiH. A morali su, jer da nisu vrlo brzo ne bi imali i ovo što danas imaju. Nedvojbeno, bosanski Srbi još gaje iluziju o konačnoj podjeli BiH koju osim njih ne vidi nitko drugi. Kada jednom shvate da je BiH puno trajnija kategorija nego što oni trenutačno misle i priželjkuju onda će shvatiti da je suživot u BiH moguć samo u slučaju „bratske diobe“. Svako drugo srbovanje samo je veliki korak natrag kako za njih same tako i za sve druge koji žive u BiH.
A Hrvati? Oni bi trebali shvatiti da HDZ ne bi trebao biti Hercegovačka demokratska zajednica i da se pitanje Hrvata u BiH ne vrti samo oko Hrvata Hercegovine. Samo je pitanje koliko su hrvatski politički lideri spremni napusti koncept promašene dvadesetogodišnje politike koja je dovela do desetkovanja Hrvata u Bosni.
Svi ovi razlozi su za postojeći politički establišment u BiH vrlo krupni i unaprijed ovjenčani kao neprovedivi i neprihvatljivi. To je poznato i tomu se ne treba čuditi. Ionako je ideja o teritorijalnom prekompenziranju osmišljena za neke druge ljude. Neke nove političke snage koje uistinu ovu zemlju žele izvući iz krize i postaviti je na zdrave noge. Svaka značajnija i konkretna promjena postojeće islužene političare baca na koljena. Ovakvo stanje u državi njima je hrana i splav na kojemu uspješno plove na, za sada, mirnim beha vodama.
Prema tome ideju o srpskom kantonu i mogućim reperkusijama takve ideje na revitalizaciju BiH, s postojećim političkim faktorima, treba odbaciti kako neosnovanu. Prije svega što sadašnji politički lideri nemaju dovoljno zrelosti, ali ni odgovornosti prema svojim narodima. Riječ je o političarima, reliktima prošlosti, čije se islužene politike čine odveć potrošene.
Možda ideja o prekomponiranju BiH na realnim i ravnopravnim osnovama nije najbolje rješenje za BiH, ali je svakako miljama ispred trenutačnog uređenja države. BiH na sreću ima mnogo drugih rješenja koja imaju svoje komparativne prednosti, no ideja koja je potaknuta stvaranjem srpskog kantona u FBiH čini se ima zdravu podlogu. Riječ je o ideji, klici strukturalne primjene koja može donijeti golemo pozitivno rješenje za kojim građani BiH vape, bilo da si iz kojeg naroda potekli.
Ukoliko pak Srbi na ovaj način žele amnestirati svoj nadzor nad 60% BiH (RS + srpski kanton u FBiH) onda možemo samo konstatirati da su uistinu neozbiljni, a uz to još i opasni jer se igraju vatrom. Uz to treba istaknuti da su i nepromišljeni, jer svaka nova vatra može najviše njih opeći.''
Dean Rant
Nema komentara:
Objavi komentar