VOLIM SVOJU POSAVINU
Volim svoju Domovinu, svoju ravnu
Posavinu.
Volim njene zore rane i drevne joj
običaje.
Volim zore kada sviću, kad me cvrkut
ptica zove,
da pogledam niz ravnicu s djedovine
drage moje.
Volim tople noći njene, volim jutra
kada svanu,
zasiijane plodne njive kad joj vidim
ko' na dlanu.
U duši mi Posavina i ljepota njenog
kraja,
Na svijetu ljepšeg nema od mog rodnog
zavičaja.
Od izlaska do zalaska, sunčeve te zrake
griju.
Ponosno ti mi kličemo: Volimo svoju
Posavinu!
Nećemo se mi odreći, tvoga brda nit
doline.
Svojoj djeci reći ćemo: ''Čuvari ste
Posavine!''.
Od Brčkoga do Dervente ti si svima
draga mila.
Svud po svijetu hvalimo te, Posavino
majko mila.
Nek i djeca naša znaju što nas zove
našem kraju:
to je ljubav zavičaja, ljubav dragog
rodnog kraja.
Porušena jesi bila, ali nećeš više biti.
Sa svih strana dolazimo, želimo te
obnoviti!
Želimo ti osmijeh vratit kao nekad što
je bio.
Pružit ruke jedni drugim. Volimo te
Posavino!
Posavina sve nas zove: Vratite se
rodnom kraju!
Vratite se rodnoj grudi, svome dragom
zavičaju!
I grobovi dragih naših svakodnevno
vapaj šalju:
Vratite se Posavini! Vratite se rodnom
kraju!
Ne prodaji kuću svoju, ne prodaji njive
svoje!
Pitat će te djeca brate, što je ovdje bilo
tvoje.
Ako prodaš kuću svoju, nedaj brate
svoje njive!
Bez kuće se može biti, ali ne bez
Posavine.
Kuću možeš svugdje kupit, priviknut se
novom kraju,
al naslijedit očevinu možeš samo u
zavičaju!
Mišo Perak
Nema komentara:
Objavi komentar