U utorak, 17. listopada 2017. godine, na mjesnom groblju Samovac-Ljubače u župi Morančani, sahranjen je vlč. Anto STIJEPIĆ,
Euharistiji i sahrani, uz mnoštvo svećenika, rodbinu i prijatelje, te osobno kardinala Vinka Puljića i pomoć. biskupa Peru Sudara, prisustvovali su i naši župljani, koji su se okupili da odaju zadnju počast i izraze zahvalnost za sve što je vlč. Stijepić napravio u našem selu, službujući prije, a posebno poslije rata.
O liku i djelu, pokojnog Ante govorio je kardinal V. Puljić, dok se vlč. Mato Janjić oprostio u ime cijele Antine generacije koja je zajedno krčila put ka svećeničkom zvanju, i koja je još aktivna na području Nadbiskupije, ali i šire.
Iz naše župe prisustvovalo je petnaestak župljana (bivših i sadašnjih), a riječi zahvale za sve što je za svog boravka u našoj župi napravio, uputio je prof. Božo Odobašić čiji tekst se nalazi u privitku ovog dijela teksta.
Sahranjen je uz grob bivšeg novoseljanskog župnika, svoga strica vlč. Jakova Kovačevića koji je boravio i radio u Novom Selu od 1957-1991. godine.
In memoriam
ANTO STJEPIĆ
Svećenik (25. 10. 1949. – 16. 10. 2017)
Naš dragi svećenik Anto Stjepić od
kojega se danas ovdje u njegovim rodnim Morančanima opraštamo od svojih 43
godine svećeništva 25 godina proveo je u župi Novo Selo /Bos. Brod. Zato u ime 6
svećenika rodom iz Novog Sela i župljana župe Novo Selo izražavam sućut Antinom
bratu Slavku i rodbini s nekoliko oproštajnih riječi.
Braćo i sestre, svaka smrt pogotovo
voljene osobe upućuje automatski i na njezin život. Jučerašnja vijest o Antinoj
smrti vratila nas je Antinom životu. Anto je već kao dječak i sjemeništarac
provodio većinu svoga prazničkog vremena kod svoga strica (adže) svećenika i
našeg drugog župnika Jakova Kovačevića. Kako je Anto od djetinjstva bio
jednostavan, radin, pobožan i društven suživio se s mladima u mjestu i bio prihvaćen i voljen od mladih u
župi i cijelom kraju. Sudjelovao je na Misama i u pobožnim slavljima. Radio je
sam i s mladima oko župnih poslova. Igrao je nogomet i u mjesnom klubu Ukrina
od prvih dana a potom i kao mladi svećenik. A znalo se igra parok; ne smije se
čuti ružna riječ. Družio se kao sjemeništarac sa sjemeništarcima i bogoslovima
iz župe. Bio je kao jedan od nas, novoseljanin, i cijeli život volio je Novo
Selo i vjernike koje je kroz 25 godina svoga svećeništva kao župni vikar i u
dva navrata kao župnik služio. Volio je svoga adžu /strica Jakova i u bolesti
za njega skrbio sve do njegove smrti. Iako je on ustvari već tada vodio i župu
titulu župnika svoga strica je poštivao do njegove smrti a potom sam kao
novoimenovani župnik vodio župu kroz 15 godina prije rata. Njegova blaga narav,
ozbiljnost i uzornost u vršenju župničkih obveza, zauzetost za obnovu crkve i
crkvene imovine, groblja, kapelica u župi, ostat će u trajnoj uspomeni svih
Novoseljana. Pred rat premješten je u župu Čardak gdje doživljava sudbinu i sve
posljedice rata. Imao je istančan osjećaj za prognanike za koje je po želji
Nadbiskupa radio da bi se ponovno 2000.g. vratio u Novo Selo za župnika da
okupi raspršene i obnovi porušeno. Od više svećenika koji su u Novom Selu bili
Anto će ostati među trojicom velikih koji su opečatili župu i cijelo mjesto.
Prvi župnik Juraj Majetić, drugi njegov stric (adža) Jakov Kovačević koji je u
župi djelovao 35 godina. I što su oni i duhovno i materijalno u župi izgradili
sve je to zadnji rat do temelja srušio. A ljubav voljenog nam župnika Ante
Stjepića prema Novom Selu i njegovim žiteljima iz temelja je opet obnovila.
Zahvaljujući njemu sagrađena je nova crkva, obnovljena i proširena župna kuća,
crkvene zgrade, župna dvorana, ograde, iznova obnovljeno groblje s novom
kapelicom itd. No, iznad svega Anto je kao duhovan svećenik obavljajući svoje
svećeničke dužnosti revno i pobožno obnavljao duh vjere u puku, hranio nadu u
providnost Božju i bolju budućnost. Anti su kao svom svećeniku, kao ocu,
župniku i dušobrižniku, kao dragom prijatelju svi dolazili. Za svako ga je imao
lijepu i utješnu riječ. Uvijek se radovao kao i njego stric Jakov kada bi ga
svećenici, bogoslovi i sjemeništarci obilazili. Sve nas je rado imao oko sebe.
Njegovu ljubav prema Bogu i puku svi su skoro opipljivo doživljavali. Za
proslavu 100. g. župe 2011. započeo si velike pripreme a onda iznenada 2009.
premješten da i u Par Selu uzdigneš vjeru i nadu novih župljana. Dragi naš
Anto, dragi naš voljeni župniče, mi smo ti neizmjerno za sve što si za
nam činio neizmjerno zahvalni.
Nikica Čabraja iz Australije izražava sućut obitelji i piše: „Neka našeg
Antu sada dobri Bog primi u svoj vječni mir! Bio je dobar kolega, prijatelj i
svećenik“. Jozo Čabraja iz Njemačke piše: „žao mi je što ne mogu doći na
sahranu, i sam sam bolesnik, ali izrazi sućut rodbini i neka znaju da smo mi
ponosni što smo imali takova dragog i dobrog župnika i prijatelja“.
Dragi naš Anto znao si da je život
putovanje prema vječnosti. Tu vječnost u nama od našeg krštenja gradi u svojoj
Crkvi sam Isus Krist kojem si povjerovao i kojem si kao svećenik svoj život kao
žrtvu poklonio. Bio si uzoran i revan svećenik. Sigurni smo da te je sam
Isus danas zagrlio i svojoj uskrsloj slavi pridružio. Njegova je riječ, koju ti
je On u smrtnoj muci uputio: „valjaš slugo, dobri i vjerni, … uđi u radost
gospodara svoga“ (Mt 25, 21), i za nas je vječna i utješna. Neka ti je naš
voljeni Anto i župniče u Bogu pokoj vječni. Amen.
Božo Odobašić, prof. u m.
(dostavio prof. B.Odobašić)
Toga 17. listopada 2017., oprostili smo se zauvijek od našeg Ante, a ne tako davno, 22.03.2009. godine, ispratili smo ga iz našeg Novog Sela privremeno, vjerujući da će nam opet jednom doći u našu župu i dijeliti s nama sudbinu i napore obnove sela.
U nastavku prilažem nekoliko fotografija koje svjedoče o njegovom boravku sa nama, te našem oproštaju s njim, kojom prilikom sam mu ispred župljana osobno uputio riječi zahvale. I taj tekst prilažem na kraju ovog posta.
 |
| 14.12.2008. za vrijeme šahovskog turnira u N.Selu, ''Božić 2008'' |
 |
| 22.03.2009. oproštaj prilikom odlaska na novu dužnost. |
 |
| 22.03.2009. prilikom oproštaja sa svojim župljanima |
POČIVAJ U MIRU, DRAGI NAŠ ANTO!
