NOVO SELO: SAHRANJEN JE vlč. ANTO STJEPIĆ!

U utorak, 17. listopada 2017. godine, na mjesnom groblju Samovac-Ljubače u župi Morančani, sahranjen je vlč. Anto STIJEPIĆ,
Euharistiji i sahrani, uz mnoštvo svećenika, rodbinu i prijatelje, te osobno kardinala Vinka Puljića i pomoć. biskupa Peru Sudara, prisustvovali su i naši župljani, koji su se okupili da odaju zadnju počast i izraze zahvalnost za sve što je vlč. Stijepić napravio u našem selu, službujući prije, a posebno poslije rata.

O liku i djelu, pokojnog Ante govorio je kardinal V. Puljić, dok se vlč. Mato Janjić oprostio u ime cijele Antine generacije koja je zajedno krčila put ka svećeničkom zvanju, i koja je još aktivna na području Nadbiskupije, ali i šire.
Iz naše župe prisustvovalo je petnaestak župljana (bivših i sadašnjih), a riječi zahvale za sve što je za svog boravka u našoj župi napravio, uputio je prof. Božo Odobašić čiji tekst se nalazi u privitku ovog dijela teksta.

Sahranjen je uz grob bivšeg novoseljanskog župnika, svoga strica vlč. Jakova Kovačevića koji je boravio i radio u Novom Selu od 1957-1991. godine.

In memoriam

ANTO STJEPIĆ

Svećenik (25. 10. 1949. – 16. 10. 2017)

Naš dragi svećenik Anto Stjepić od kojega se danas ovdje u njegovim rodnim Morančanima opraštamo od svojih 43 godine svećeništva 25 godina proveo je u župi Novo Selo /Bos. Brod. Zato u ime 6 svećenika rodom iz Novog Sela i župljana župe Novo Selo izražavam sućut Antinom bratu Slavku i rodbini s nekoliko oproštajnih riječi.

Braćo i sestre, svaka smrt pogotovo voljene osobe upućuje automatski i na njezin život. Jučerašnja vijest o Antinoj smrti vratila nas je Antinom životu. Anto je već kao dječak i sjemeništarac provodio većinu svoga prazničkog vremena kod svoga strica (adže) svećenika i našeg drugog župnika Jakova Kovačevića. Kako je Anto od djetinjstva bio jednostavan, radin, pobožan i društven suživio se s mladima u mjestu i bio prihvaćen i voljen od mladih u župi i cijelom kraju. Sudjelovao je na Misama i u pobožnim slavljima. Radio je sam i s mladima oko župnih poslova. Igrao je nogomet i u mjesnom klubu Ukrina od prvih dana a potom i kao mladi svećenik. A znalo se igra parok; ne smije se čuti ružna riječ. Družio se kao sjemeništarac sa sjemeništarcima i bogoslovima iz župe. Bio je kao jedan od nas, novoseljanin, i cijeli život volio je Novo Selo i vjernike koje je kroz 25 godina svoga svećeništva kao župni vikar i u dva navrata kao župnik služio. Volio je svoga adžu /strica Jakova i u bolesti za njega skrbio sve do njegove smrti. Iako je on ustvari već tada vodio i župu titulu župnika svoga strica je poštivao do njegove smrti a potom sam kao novoimenovani župnik vodio župu kroz 15 godina prije rata. Njegova blaga narav, ozbiljnost i uzornost u vršenju župničkih obveza, zauzetost za obnovu crkve i crkvene imovine, groblja, kapelica u župi, ostat će u trajnoj uspomeni svih Novoseljana. Pred rat premješten je u župu Čardak gdje doživljava sudbinu i sve posljedice rata. Imao je istančan osjećaj za prognanike za koje je po želji Nadbiskupa radio da bi se ponovno 2000.g. vratio u Novo Selo za župnika da okupi raspršene i obnovi porušeno. Od više svećenika koji su u Novom Selu bili Anto će ostati među trojicom velikih koji su opečatili župu i cijelo mjesto. Prvi župnik Juraj Majetić, drugi njegov stric (adža) Jakov Kovačević koji je u župi djelovao 35 godina. I što su oni i duhovno i materijalno u župi izgradili sve je to zadnji rat do temelja srušio. A ljubav voljenog nam župnika Ante Stjepića prema Novom Selu i njegovim žiteljima iz temelja je opet obnovila. Zahvaljujući njemu sagrađena je nova crkva, obnovljena i proširena župna kuća, crkvene zgrade, župna dvorana, ograde, iznova obnovljeno groblje s novom kapelicom itd. No, iznad svega Anto je kao duhovan svećenik obavljajući svoje svećeničke dužnosti revno i pobožno obnavljao duh vjere u puku, hranio nadu u providnost Božju i bolju budućnost. Anti su kao svom svećeniku, kao ocu, župniku i dušobrižniku, kao dragom prijatelju svi dolazili. Za svako ga je imao lijepu i utješnu riječ. Uvijek se radovao kao i njego stric Jakov kada bi ga svećenici, bogoslovi i sjemeništarci obilazili. Sve nas je rado imao oko sebe. Njegovu ljubav prema Bogu i puku svi su skoro opipljivo doživljavali. Za proslavu 100. g. župe 2011. započeo si velike pripreme a onda iznenada 2009. premješten da i u Par Selu uzdigneš vjeru i nadu novih župljana. Dragi naš Anto, dragi naš voljeni župniče, mi smo ti neizmjerno za sve što si za nam činio neizmjerno zahvalni.

Nikica Čabraja iz Australije izražava sućut obitelji i piše: „Neka našeg Antu sada dobri Bog primi u svoj vječni mir! Bio je dobar kolega, prijatelj i svećenik“. Jozo Čabraja iz Njemačke piše: „žao mi je što ne mogu doći na sahranu, i sam sam bolesnik, ali izrazi sućut rodbini i neka znaju da smo mi ponosni što smo imali takova dragog i dobrog župnika i prijatelja“.

Dragi naš Anto znao si da je život putovanje prema vječnosti. Tu vječnost u nama od našeg krštenja gradi u svojoj Crkvi sam Isus Krist kojem si povjerovao i kojem si kao svećenik svoj život kao žrtvu poklonio. Bio si uzoran i revan svećenik. Sigurni smo da te je sam Isus danas zagrlio i svojoj uskrsloj slavi pridružio. Njegova je riječ, koju ti je On u smrtnoj muci uputio: „valjaš slugo, dobri i vjerni, … uđi u radost gospodara svoga“ (Mt 25, 21), i za nas je vječna i utješna. Neka ti je naš voljeni Anto i župniče u Bogu pokoj vječni. Amen.

Božo Odobašić, prof. u m.

(dostavio prof. B.Odobašić)

Toga 17. listopada 2017., oprostili smo se zauvijek od našeg Ante, a ne tako davno, 22.03.2009. godine, ispratili smo ga iz našeg Novog Sela privremeno, vjerujući da će nam opet jednom doći u našu župu i dijeliti s nama sudbinu i napore obnove sela.
U nastavku prilažem nekoliko fotografija koje svjedoče o njegovom boravku sa nama, te našem oproštaju s njim, kojom prilikom sam mu ispred župljana osobno uputio riječi zahvale. I taj tekst prilažem na kraju ovog posta.