Nekoliko sati šetnje starim, novoseljanskim krajolicima, promatranja i uspoređivanja sa ''onim nekada'', te fotografiranja ponovno devastirane prirode, jednostavno tjera na razmišljanje a pitanja naviru, jedno za drugim.
Da li se sve ovo događa samo od sebe, ili njegovo veličanstvo ''čovjek'' sve čini kako bi uništio i ove ostatke ostataka, koje gledamo od prvih dana povratka na prostore sela!
Koliko samo ima istine u riječima poznate Baretove pjesme - ''Gdje je nestao čovjek?''
Kažu: ''ljudi se mijenjaju!'' - Moguće je to istina, ali za svoga života viđao sam samo prilagođavanje a nikako pozitivne promjene koje bi konačno ''pokazale čovjeka''.
Promjene, koje bi pokazale kod nas svakoga čovječnost, osjećajnost prema nejakom i slabijem, obzirnost i pažljivost prema tuđoj muci i jadu, poštovanje prema tuđoj imovini, i obazrivost prema zajedničkoj prirodi koju ostavljamo budućim naraštajima u amanet...
Kažu, ''ljudi se mijenjaju'', ali uvijek i opet, ostanu nekako isti, već viđeni!...
Kada sam zimus prvi puta otkrio stupanj devastacije naših šuma, mislio sam - što je napravljeno štete - napravljeno je, gore i ne može biti!
Danas sam se uvjerio da može biti još gore!
Na svakom koraku ostatci bezdušnosti, prekrivenih novim slojem''otpadaka'', dok u daljini odjekuju ''motorke'' koje ''prave'' nove metre ogrjevnog drveta!
Kud god se okrenem ista slika. Na svakom koraku znaci ranijih devastacija na koje se nadovezuju nove!
Tako hodajući nailazim na, ''nove putove'', napravljene usred šuma u Tataru, u Parašliki, u Rastovači, kod Maslara... ma svugdje gdje sam kročio!
Napravi ih spomenuti ''promijenjeni čovjek'', koji sada ponovno u svojoj metamorfozi, traži mjesta novih ''humanih'' i ''cidalnih'' poduhvata!
I nađe ih, skoro na svakom pedlju šumovitih dijelova sela.
Još uvijek se nađe nova ''baza'' koju sada još detaljnije obrađuju, ne hajući što iza njih ostaje pustoš i evidentni dokazi ljudske drskosti koja bezobzirno uništava tuđe, i ostavlja za sobom, pravi ''šumocid'' koji nije upamćen još od vremena osmanlijske i austrijske vladavine ovim područjima.
Koga je danas u Bosni, više briga za tuđom imovinom!
Nema više niti šumara, bez kojega nisi smio ''oboriti'' hrasta niti u svojoj šumi, a policija za to nema vremena.
Uostalom tko bi pohvatao sve te kradljivce, koji su sada ''slobodni'' pa u tuđem, uzimaju kao iz svog! A svi znaju da su oni tipične šumokradice kojima samo pravi i neprikosnoveni vlasnici i vlast, može stati na kraj!
Pitam se, ŽELIMO LI MI TO?
Kažu čovjek se mijenja!??
Zaista se mijenja, jer kako inače shvatiti činjenicu da nas treba prisiljavati da se prihvatimo svoga posjeda, svoje zemlje, svoje šume - koju ostavišmo na nemilost nepoznatim, nemilosrdno ''promijenjenim'' ljudima!
Nije za vjerovati, ali istinito je!
Da ljudskoj gluposti, bezobzirnosti i bahatosti nema granica, pokazuje i ovih nekoliko fotografija snimljenih u Novom Selu, 24.11.2012. godine.
Neodgovornost pojedinaca, proljetos je izazvala veliki požar koji se iz pravca Ribnjaka proširio na cijelo selo. Posebno vidljivi i jezivi prizori ostali su u šumama, kroz koje je vatrena stihija proletila i pri tom zapalila sve što je goriti moglo.
A gorilo je mnogo ''zdravog'' drveća, odbačenih grana po tlu, suhog lišća i neizbježno, suha trava koja je plamene jezike prihvatila kao spužva vodu!
I ovo se događalo zahvaljujući famoznoj ''ljudskoj promjeni''!
Da ne završi samo na ovome, opet se pobrinuo ''čovjek'' koji je svugdje razbacao kosti uginulih ili ubijenih životinja, te dodatno u šumu ''unio'' ono što tamo ne pripada: ''zaboravljena'' PVC ambalaža, stara radna odjeća, plastične vreće pune šljunka i betonski elementi od kojih su pravljeni zakloni za čuvanje, oborenih hrastova! Ne za rovove u ratu, jer se u sredini šume to ne radi!
U želji da pronađem barem nešto prirodno, netaknuto, što nije pokvario ''promijenjeni čovjek'', produžih do Ukrine, naše lijepe i čiste vodene oaze!
A tamo naiđoh na ovo:
 |
| Gledajući svu onu paljevinu i devastacije šumskih blaga, ovaj prizor mi olakša dušu, jer sam vidjevši ovaj prizor pomislio - ''svako zlo za neko dobro''. Uz ovaj nagorjeli panj smjestila se neobična gljiva koja ipak ''uživa'' u svom zaklonu! |
Silazeći na Ukrinske brzake i plićak kod Pere Čabraje, ista slika. Razlika je samo u tome, što ovdje odlažu građevinski otpad, koji sipaju čak i u riječno korito!
Uzvodnije, kod skretanja u selo i još niže, kod kuće Nikole Božića, predivne slike netaknute prirode koja obavija našu jedinu rijeku, do koje na ovim lokacijama ''promjenjeni čovjek'' nema pristupa sa kamionima i motornim pilama.
Ovdje se može prići samo sa priborom za pecanje, i napokon u miru, daleko od onih ''promijenjenih ljudi'' uistinu - UŽIVATI!
Na kraju, po meni današnja priča ne bi bila završena, kada unatoč svemu ne bih pokazao da nade ipak ima!
Ljudi dolaze u Novo Selo, čiste, uređuju svoje, čak i obnavljaju porušeno!
Neka nam je svima - SA SREĆOM, I NEKA SMO DALEKO OD ''LJUDI KOJI SE MIJENJAJU''!
 |
| Malo se učestvuje u zajedničkim akcijama, malo priprema ogrjev za zimu, ali se ipak dolazi u selo i na svoje |
 |
| I oni koji su daleko, često i u inozemstvu - svakom zgodom dolaze, i brinu o svom! |
 |
| Oni uporni ne odustaju lako. Niti nakon dvadeset godina! Obiteljska kuća Alojza i Franje Dujmića u Novom Selu! |
Nema komentara:
Objavi komentar